Poslužitelj ima samo određenu količinu prostora za pohranu i dostupnost, ali kada dosegnemo to ograničenje, morat ćemo kupiti dodatni poslužitelj kako bismo povećali dodatni prostor. Na primjer, zamislimo da se približavamo kapacitetu trenutnih poslužitelja. Zamislimo sada da naš marketinški tim vodi promociju i radeći to, tvrtka dobiva puno prometa. Naši trenutačni poslužitelji već rade gotovo punim kapacitetom, što znači da nemamo dostupnost za te dodatne korisnike, pa ćemo morati kupiti novi poslužitelj kako bismo se prilagodili dodatnoj dostupnosti, što iziskuje vrijeme i novac. Kasnije ćemo još uvijek možda koristiti malu količinu resursa s novog poslužitelja, ali oni uglavnom ostaju neiskorišteni. Ova vrsta situacije uobičajena je za tvrtke sa sezonskim prometom ili tvrtke koje rastu. S oblakom možemo povećavati ili smanjivati kad god je potrebno i plaćati samo resurse koje koristimo, čineći oblak izuzetno isplativim. Jedna od najvećih razlika između infrastrukture oblaka i lokalne infrastrukture je ta što ne upravljamo fizičkom opremom. To znači da ne moramo brinuti o hardverskom prostoru, napajanju ili hlađenju. Ti se troškovi često zaborave, ali se mogu brzo zbrojiti. Ovisno o tome koliko servera tvrtka treba, potrebno je iznajmiti dodatni prostor za ovaj hardver. Infrastruktura napajanja i hlađenja je zadatak 24/7. S oblakom nemamo te dodatne troškove (Executech, 2021.).